novi vijek bez amerike
Sulejman Topoljak | Novi Horizonti br/str. 9Dok drugi napreduju,americka ekonomija posustaje
Od završetka Drugog svjetskog rata Amerika ima najveci nacionalni dohodak po glavi stanovnika i ekonomsku prevlast u svijetu. Medutim, od 1945. godine kada je vladala polovinom svjetske proizvodnje, taj postotak devedesetih godina spao je na 30 posto, a ocekuje se da ce 2020. godine pasti na 10 posto.
Americki predsjednik Bil Klinton nedavno je izjavio da je dvadeseti vijek, vijek u kojem je dominirala Amerika i da ce tako biti i u dvadeset i prvom. Spomenuta izjava ipak je bliža politickoj propagandi nego stvarnosti, s cim se slažu i najveci strucnjaci današnjice za strateška istraživanja. Oni smatraju da ce ekonomska prevlast Amerike u prvom stoljecu novog milenija nužno nestati, jer na scenu stupaju nove svjetske ekonomske i vojne sile, kao što su Evropska zajednica, Japan, Kina i Indija, i njihov uticaj u svjetskim okvirima sve je znacajniji
Nestanak i raspad SSSR-a rezultat su ekonomskog kraha koji je uzrokovala trka u naoružanju tokom druge polovine dvadesetog vijeka, a Sovjetima nije pomogla ni cinjenica da su posjedovali balisticke nuklearne rakete. Trka u naoružanju porušila je i temelje americke ekonomije, mada u manjem omjeru nego što je bio slucaj sa SSSR-om, tako da su deficit federalnog budžeta i dugovi dostigli fantasticne brojke. Sve to primoralo je americku administraciju da smanji troškove, narocito u pitanjima od vitalnog interesa, u prvom redu budžeta za odbranu. Vremenom, sve jasnije su bile pukotine u temeljima americke ekonomske moci, uprkos trenutnoj nadmoci americke vojne sile.
Iako je Amerika u novo stoljece ušla kao najveca vojna sila u svijetu, njena nastojanja da ocuva svoju ekonomsku moc postala su diskutabilna. U prvoj polovini 20. stoljeca Amerika je bila vodeca ekonomska sila sa najvecim nacionalnim dohotkom, koji je 1945. godine iznosio oko polovine ukupne svjetske proizvodnje.
Moguci nastavak stagniranja americke ekonomske moci neminovno za sobom povlaci i smanjenje vojnog uticaja u svijetu. O tome su pisali su brojni strucnjaci iz oblasti politike, ekonomije i historije, medu kojima su i dva muslimanska mislioca iz Francuske: Rože Garodi i Pjer Bijarnije. Bijarnije je i clan Gornjeg doma Francuskog parlamenta, strucnjak za pitanja tzv. treceg svijeta i medunarodne politicke odnose.
Rože Garodi napisao je knjigu Amerika pred krahom u kojoj tvrdi da je Amerika na pragu kolapsa kojem ide brže nego što neki ocekuju.
Potvrdeno je da su se sve ljudske vrijednosti preobrazile u ciste trgovacke, dakle ono što je moguce kupiti i prodati. Dva su faktora koja karakterišu zapadno tržište: oružje i droga.Samo u Americi ima tri miliona narkomana.
Bijarnije je napisao knjigu pod naslovom Dvadeset i prvi vijek nece biti vijek Amerike u kojoj, izmedu ostalog, kaže:
'Smatrati da ce se americka dominacija u svijetu nastaviti slatke su fantazije u koje obicno vjeruju slabici i oni koji imaju slabo pamcenje, jer ljudska historija ne poznaje šale, niti podliježe slucajnostima.'
I na kraju, bivši francuski ministar vanjskih poslova Erv Dešare tvrdi: 'Evropa ce postati druga sila u sljedecem stoljecu.Ako se to ne desi, alternativa je propast' (ovu izjavu dao je prije pocetka novog stoljeca).
Zbignjev Brežinski, strucnjak u Centru za strateške i medunarodne studije na Hopkinsovom univerzitetu i savjetnik americkog predsjednika Džimija Kartera (1978-1981) za nacionalnu bezbjednost, napisao je knjigu Šahovska ploca. Knjiga je izdata 1997. i osvijetlila je faktore slabosti americke ekonomije. Brežinski veli: 'Uistinu je americka ekonomska vlast pocela da se komada i dijeli. U sljedecim godinama nijedna država nece moci da dostigne 30 posto ukupnog svjetskog dohotka. Taj broj Amerika je održavala najvecim dijelom dvadesetog vijeka, a 1945 godine dostigla je i 50 posto.'
Prema procjenama na koje se oslanja Brežinski, americki nacionalni dohodak pasti ce na 10-15 posto do 2020. godine. Brežinski smatra da ce se snaga drugih sila (ujedinjene) Evrope, Kine i Japana, podici i dostici americku moc, ali ne može se tvrditi da ce neka zemlja moci imati ekonomsku prevlast u svijetu, poput americke u dvadesetom vijeku. Pa, ako se i završi americko vodstvo nad svijetom, to znaci da Amerika, ako i izgubi prevlast, svoje mjesto nece ustupiti nekoj drugoj zemlji.
Pisac knjige Medusobno suprostavljeni, koja je objavljena 1996. godine, smatra da ne treba ocekivati da ce odredena zemlja imati ekonomsku prevlast u 21. stoljecu.
Džordž Makdžefern, demokratski senator i bivši kandidat za predsjednika Amerike, nakon krize koja je pogodila svjetsko tržište dionica 1996. godine i nakon kraha ruske rublje, koja je oštetila ovo tržište za oko tri hiljade milijardi dolara, pita se: 'Da li idemo ka ekonomskoj recesiji? Postoji li išta što upozorava na ekonomski slom, poput onog koji se desio 1929. godine?'
Ekonomski i ratni historicar Pol Kenedi, profesor na Univerzitetu Bil prvi je upozorio na propast na ovom polju, u knjizi koju je objavio 1987. godine pod naslovom Uspon i pad velesila... ekonomska i ratna modifikacija u periodu od 1500. do 2000. godine. On smatra da je uzrok ove pojave u neuskladenosti izmedu ekonomske i vojne moci u tim državama, što se sada dešava i produbljuje i u Americi.
Pokazatelji stagnacije americke ekonomije
Ocito je smanjenje americkog udjela u ukupnoj svjetskoj ekonomiji kao i pad procenta razvoja. Americka ekonomija trenutno je na prvom mjestu u svijetu i dostiže godišnji dohodak od 4,6 hiljada milijardi dolara. Njeno ucešce u svjetskoj trgovini dostiže 1,5 hiljada milijardi dolara, ali i pored svega toga, to je tek jedna petina svjetske ekonomije, što je znacajan pad u odnosu na prvu godinu poslije Drugog svjetskog rata (bila jedna polovina).
Stagnacija americkog udjela je u korist drugih svjetskih ekonomskih sila: Japana, Evropske unije i Kine, od kojih se ocekuje da u svjetskoj ekonomiji ucestvuju približno americkom udjelu. Prosjek razvoja Amerike u 1997. godine bio je oko 3,9 posto, 1998. godine pao je na 3,5 posto, a pad je nastavljen i u 1999. godini.
U sljedecoj tabeli prikazana su ocekivanja rasta društvenog proizvoda u milijardama dolara u periodu do 2010. godine.
DRŽAVA 1994. god. 2010. god
Sjeverna Amerika 7812 11655
Evropa 2790 10133
Kina 2838 8877
Južna Amerika 1660 3970
Japan 2500 3609
Azija 3318 4632
Povecanje deficita u federalnom budžetu
Deficit u federalnom budžetu, pojavio se kao ekonomski problem 1986. godine, kada je iznosio oko 25 milijardi dolara,što to je duplo više od deficita koji je zabilježen izmedu Drugog svjetskog i 1968. godine. Navešcemo prosjek deficita u federalnom budžetu od 1964. godine, za vrijeme sedmerice americkih predsjednika.Rekordan iznos deficit je dosegao devedesetih godina, nakon cega je pocela njegova stabilizacija, što je rezultat brojnih faktora:
- Lindon Džonson (‘61. – ‘65. god.) Prosjecan deficit za pet godina bio je 44,8 milijardi dolara.
- Ricard Nikson (‘69. – ‘74. godine) U periodu od šest godina deficit je dostigao 67 milijardi dolara.
- Džerald Ford (‘75. – ‘76. god.) Za dvije godine prosjek deficita dostigao je 126,9 milijardi dolara.
- Džimi Karter ( ‘77. –‘ 80. god.) U periodu od cetiri godine deficit je dostigao cifru od 226,9 milijardi dolara.
- Ronald Regan ( ‘81. – ‘88. god.) Za osam godina deficit je dostigao cifru od 1,34 hiljada milijardi dolara.
- Džordž Buš ( ‘89. – ‘92. god.) Za cetiri godine deficit je iznosio 1,04 hiljada milijardidolara.
Od tada je deficit u opcem državnom budžetu, u poredenju sa ukupnim nacionalnim proizvodom, poceo da opada. Tako je 1992. godine budžetski deficit dostigao 300 milijardi dolara, tj. 4,7 posto proizvodnje. Zatim je 1996. godine pao na 107 milijardi, da bi 1997/98.godine , prvi put bio zabilježen višak u budžetu (u iznosu od 70 milijardi dolara), s tim što se ocekuje da višak koji iznosi 1776 milijardi dolara, bude ustvari 117 milijardi dolara, kao rezultat tri ugovora o smanjenju deficita u devedesetim godinama (odobreni 1990, 1993. i 1997. godine.
Smanjenje deficita u federalnom budžetu uzrokovalo je nekoliko razloga:
Smanjenje vojnih izdataka za 30 posto u periodu od zadnjih deset godina.
Demobilisanjem jedne trecine vojnika Amerika je smanjila brojnost vojske sa 2,1 na 1,4
miliona, koliko je imala devedesetih godina.Treba istaci da je odbrambeni americki budžet prije smanjenja dostizao 301,6 milijardi dolara, i da je 1991. godine smanjen i pored izdataka u Zaljevskom ratu.Taj rat koštao je oko 200 milijardi dolara, a Amerika je uspjela da troškove rata namiri kroz ucešce zemalja clanica Saveza i tako osigura 273 milijarde dolara. Medutim, republikanci koji su imali brojcanu prednost u Kongresu, 1995. godine uspjeli su da povecaju odbrambeni budžet za više od 20 milijardi dolara (od 1996. – 1998.) godine.Troškovi za navedenu namjenu povecani su i u Nacrtu budžeta za 2000. Godinu,gdje su dosegli iznos od 268 milijardi dolara.
Spominje se, takode, da su vojni troškovi dostigli vrhunac polovinom osamdesetih godina, u vrijeme Ronalda Regana, a posebno otpocinjanjem strateškog programa nazvanog
– Rat zvijezda.
Smanjenje cijena nafte, pocev od druge polovine 1997. godine donijelo je uštedu vecu od 30 milijardi dolara u 1998. godini.
To smanjenje cijena znatno se odrazilo na jacanje americke ekonomije. Prema podacima Americkog trgovackog statistickog odjela, Amerika je 1998. godine na uvozu nafte uštedjela 18 milijardi dolara.
Prema izvještaju americkog preduzeca SALAMON SMIT BARNI, niske cijene nafte znacile su prijenos 80 milijardi dolara sa proizvodaca nafte na americke potrošace. To se ne odnosi samo na manje cijene benzina koje placaju americki vozaci, vec i na glavninu robe koju proizvodi americka ekonomija, a poznato je da nafta ulazi u cijenu svakog proizvoda.
Povecanje americkog izvoza u arapske zemlje u vrijednosti od 41 milijardu dolara u periodu od 1992. do 1996. godine.
Izvještaj Medunarodnog monetarnog fonda pokazuje da se americki udio na tržištu tog podrucju povecao sa 12,4 posto u 1992. na 13,1posto u 1996, te da se povecala vrijednost razmjene sa navedenim tržištem sa 161 milijarde na 202 milijarde dolara.
Postupak Banke za federalne rezerve kojim su smanjeni procenti kamata, i to tri puta uzastopno u 1998. (oko 0,25 posto svaki put) u periodu od 29.9. do 17.11. 1998. godine.
Prihvatanje ogromne kolicine novca, koji je “pobjegao” sa azijskiog, ruskog i južnoamerickog tržišta, tražeci prostor za sigurnije investicije i to nakon procesa koji su pogodili ekonomije navedenih zemalja i regija.
Povecanje deficita u trgovinskom balansu
Nasuprot smanjenju deficita u federalnom budžetu, povecan je deficit u trgovackom balansu koji se definiše sa razlikom izmedu izvoza i uvoza.
U izvještaju Ministarstva za trgovinu SAD-a, koji je objavljen 19.2.1999. godine, kojim se koristio americki novinar Brus Odisi, stoji da je americki trgovinski deficit 1998. godine dostigao iznos od 168.587 milijardi dolara, tj. za 53 posto više nego u 1997. kada je dosegao 110,2 jiljade milijardi dolara, nadmašivši rekordnih 153.000 milijarde dolara iz 1987. Medutim, deficit u odnosu na sveukupnu lokalnu proizvodnju iznosio je 2,1 posto u 1998. u odnosu na 3,3 posto iz 1987. godine.
Veliki trgovinski deficit došao je kao rezultat nemogucnosti da se proda roba u vrijednosti od 247.985 milijardi dolara.
Prema izvještaju Ministarstva trgovine, americki izvoz opao je u 1998. za 6.278 milijardi dolara. To je prvi pad na ovom polju registrovan od 1985. godine (smanjuje se americki izvoz raznih vrsta proizvoda, posebno naftnih, tekstilnih, hemijskih, te soje, kukuruza, automobila i rezervnih dijelova.
Nasuprot tome, povecao se americki izvoz savremenih tehnologijai, ali se višak u trgovinskom budžetu, za ovu vrstu izvoza smanjio sa 32.252 milijarde dolara 1997. na 29.879 milijardi dolara 1998. godine.
Punomocnik americkog ministarstva trgovine Robert Šapiro prokomentarisao je deficit u trgovinskom balansu rijecima: 'Da nema kontinuiteta u smanjenju cijena uvozne sirove nafte, deficit americkog trgovackog balansa bio bi još veci.' Napomenuo je da je cijena barela nafte u decembru 1998. godine bila 9,34 dolara, što je fakticki najniža cijena od avgusta 1974. godine. Srednja cijena barela nafte bila je 11,25 dolara u 1998. god, dok je 1997. iznosila 17,67 dolara.
Americki trgovinski deficit sa Japanom povecan je za 14 posto i dostigao je 64,94 milijarde dolara. Sa Kinom je takode zabilježen trgovinski deficit od 14 posto i dostigao je iznos od 56.898 milijardi dolara. Visok rast trgovinskog deficita zabilježen je i u razmjeni sa Južnom Korejom, Hong Kongom, Singapurom i Tajvanom (porast sa 7.939 milijardi 1997. na 22.663 milijarde dolara 1998. godine). Višak od 1.783 milijarde dolara sa Korejom u trgovackom balansu pretvorio se u deficit 1998. god. i dostigao je 7.398 milijardi.Trgovacki baans sa Njemackom zabilježio je veliki deficit i dostigao iznos od 23.182 milijarde dolara, sa Kanadom 18.536 milijardi dolara, sa Meksikom 15.699 milijardi dolara i na kraju sa Italijom 11.986 milijardi dolara
Nezaposlenost i siromaštvo
Stopa nezaposlenosti u SAD-u, zbog niske stope nataliteta (do 1 posto), ne odražava se na porast nezaposleniti, što bi uzrokovolo nove nevolje za americku ekonomiju. Taj demografski nedostatak Amerika nadoknaduje davanjem dozvola za useljavanje, prije svega strucnih i obrazovanih ljudi, cime izbjegava izdvajanja izuzetno visokih troškova za njihovo obrazovanje
Postotak broja nezaposlenih u Americi varira. Od 6,3 posto 1990.godine pao je na 4,8 posto 1996. Taj trend nastavljen je i do 1998. godine kada je iznosio 4,6 posto. Svake godine americka ekonomija obezbijedi 2 posto više novih radnih mjesta, što je uticalo i na smanjenje nezaposlenosti tokom 1998. godine. Otvaranje novih radnih mjesta omogucuje zaposlenje radnicima koji su ostali bez posla zbog gubitka tržišta, tako da radnici koji su radili za azijsko tržište novi posao nalaze u uslužnim djelatnostima.
Pooštreni kreditni uvjeti i gubljenje tržišta uzrokovali su nova otpuštanja radnika što je dovelo do povecanja stope nezaposlenosti sa 4,7 na 5,5 pa cak i do 6 posto krajem 1999. godine.Istovremeno, broj stanovnika Amerike porastao je i krajem 1998. godine dosegao iznos od oko 270 miliona stanovnika, što je tek 4 posto ukupne svjetske populacije. S druge strane, raslojavanje staniovništva postaje sve vece. Bogataši bivaju sve bogatiji a siromašni još siromašniji. Tako se nacionalno bogatstvo gomila u rukama male grupe Amerikanaca, jer 1 posto stanovništva posjeduje oko 50 posto bogatstva zemlje, a 80 posto populacije Sjedinjenih Americkih Država posjeduje manje od 8 posto bogatstva zemlje.
Prema zvanicnim državnim izvještajima, 14 posto Amerikanaca živi na ivici bijede. Taj procenat razlikuje se od države do države. Država Misisipi smatra se za najsiromašniju saveznu državu. Prema zvanicnim procjenama, svaki peti stanovnik Misisipija je siromašan.Po izvještaju Ureda za statistiku, koji se odnosi na uslove življenja i dohodak u Americi (od 12. februara 2ooo. godine) ,država Hambšer ima najmanji broj siromašnih. Prema dostupnim podacima u toj saveznoj državi broj siromašnih ne prelazi 6,5 posto. Što se kompletne zemlje tice,13,8 posto stanovnika živjelo je 1995. godine na ivici siromaštva. Potpuni statisticki podaci za posljednje cetiri godine još nisu dostupni javnosti.
Po statistickim normativima, siromašna je cetveroclana americka porodica ciji godišnji prihod ne prelazi 15.569 dolara.Za troclanu porodicu granica siromaštva je 12.158 dolara.
Treba istaci da se svake godine oko 20 milijardi dolara iz federalnog budžeta izdvaja za borbu protiv siromaštva, shodno procentu siromašnih u svakoj od saveznih država. Osam milijardi iz ovih namjenskih sredstava namijeneno je za obrazovanje i pomoc školama.
Staleške razlike u Americi su uocljivije i zapaženije nego u drugim državama u svijetu. Na osnovu studije koju je Njujork Tajms objavio 17.4.1995. godine, bogati stalež koji sacinjava 1 posto Amerikanaca posjeduje oko 40 posto državnog bogatstva, a 20 posto Amerikanaca posjeduje 80 posto nacionalnog bogatstva. Prema podacima koje sadrži spomenuta studija, najniži stalež u Americi, u koji se ubraja 2o posto stanovništva, kada se odbiju svi porezi, dobije samo 5,7 posto americkih prihoda.
Ovo je Amerika iznutra, a i vanjska slika ove zemlje veoma je mracna.Americke protivrjecnosti najbolje oslikava podatak da je bogatstvo tri najbogatija Amerikanca vece od sveukupnih prihoda 48 država treceg svijeta (države sa najmanjom stopom razvoja i najvecim procentom siromaštva). Napominjemo da u ove statisticke podatke nije uracunata nova velika zarada kompjuterskog mangnata Bila Gejtsa, vlasnika Mikrosofta.
Od osamostaljenja Amerike pa do 1964. godine americki dugovi nisu prelazili iznos od 310 milijardi dolara, a prosjek kamata bio je 10,7 milijardi dolara. Zatim je taj nivo poceo da raste. U sljedecoj tabeli prikazani su federalni dugovi i procenat kamate na dug za period od 1980. do 2000. godine. (u milijardama dolara)
GODINA DUGOVI DUŽNICKE KAMATE
1980. 914,3 25,5
1983. 1381,9 87,8
1985. 1823,1 179
1988. 2000,6 214,2
1990 3211 252,3
Na kraju predsjednickog mandata Džordža Buša iznos koji je trebalo platiti za kamate prešao je 293 milijarde dolara, uz prosjecno godišnje povecanje od 500 milijardi dolara. Nema detaljnih službenih podataka o obimu trenutnih dugova niti o kamati koja se placa na njih.
Neophodno je istaci da se americka zaduženost, koja je jednaka razlici izmedu imetka stranaca u Americi i imetka Amerikanaca van Amerike, u tri segmenta razlikuje od zaduženosti drugih zemalja.
Prvo: spomenuta razlika povezana je sa obimom zaduženosti u odnosu na lokalni dohodak. Drugo: americka zaduženost racuna sa domacom valutom - dolarom. Trece: americka zaduženost nije dug u pravom smislu, tj. nije kredit, vec razlika izmedu trgovackih zaliha i americkih vanjskih potraživanja.
Budžet za rješavanje svjetskih problema
Samo Amerika ima prevlast u svijetu, što utice na obim americkog miješanja u medunarodne probleme u Aziji, Africi i Latinskoj Americi. U posljednjih deset godina ucestalo je americko miješanje u rješavanje problema u svijetu. To je potvrdeno i u izvještaju koji je pripremila grupa eksperata. Prema tom izvještaju, u oko 90 posto konflikata i ratova koji su se desili poslije 1990. godine korišteno je americko oružje. U izvještaju se dalje tvrdi da je u 45 od 50 etnickih i granicnih sukoba svjetskog nivoa '93/'94. godine najmanje jedna strana dobila oružje americke proizvodnje.
U drugom izvještaju, koji je pripremio Svjetski politicki centar pri Njujorškom fakultetu za društvena istraživanja, tvrdi se da su americke fabrike naoružanja prodale zaracenim stranama oružje cija vrijednost prelazi 42 milijarde dolara, uz napomenu da je u 18 sukoba Amerika bila glavni snabdjevac vladinih snaga oružjem. Iz statistickih podataka zakljucuje se da je za posljednjih deset godina americka vojska izvela 29 velikih iskrcavanja van Amerike (tokom cetiri prethodne decenije samo 1o). S druge strane, ucestala iskrcavanja van Amerike dovela su do opceg stezanja kaiša, što je, prije svega, imalo negativne posljedice po vojsku.
U zrakoplovstvu je broj aviona spremnih za akcije dostigao najmanji nivo od Drugog zaljevskog rata 1991.godine. Veliki broj pilota opredijelio se za civilno zrakoplovstvo, radi obezbijedenog posla, boljih uslova za rad i vecih placa.
Vojni analiticari tvrde da se americko zrakoplovstvo trenutno suocava sa manjkom pilota koje bi mobilisali i popunili 1200 praznih mjesta, što je 12 posto ukupnog broja americkih vojnih pilota.
Ni mornarica nije u puno boljem položaju, tako da je za 13 posto smanjen broj onih koje treba mobilisati tokom jedne godine. Opcenito, može se reci da je nivo obucenosti opao za trecinu. Preovladava ubjedenje da su brojna vanjska zaduženja, a posebno akcije cuvanja mira i druge neratne operacije, uzrok opadanja americke vojne spremnosti.
Veliki broj vojnika smatra da su akcije kontrole zone zabranjene za letove nametnute Iraku i ocuvanje mira u Bosni, akcije koje nemaju takticku pozadinu.
LUKSUZNA POTROŠNJA
Luksuzna potrošnja u Americi ogleda se u brojnim životnim segmentima. Robins RIKOBIRO, generalni sekretar UNKTADA, na sastanku na vrhu grupe petnaesterice održanom na Jamajci govorio je o nekim segmentima luksuza u Americi i rekao: 'Ukupan iznos koji Amerika godišnje potroši na kozmetiku iznosi 8 milijardi dolara. Evropa i Amerika godišnje troše 17 milijardi dolara za kucne ljubimce, dodajuci tom iznosu i iznos koji utroše na novine, casopise, sport ,šou- biznis i dr.'
U tom kontekstu navešcemo i citat iz junskog broja americkog casopisa 'Tajms' (1998.godine).”Trideset hiljada Indonežana zaposleno je u tvornici sportske odjece 'NAJK”. Njihova ukupna godišnja primanja manja su od zarade americke košarkaške zvijezde MAJKLA DŽORDANA za samo jednu snimljenu reklamu proizvoda te tvornice.'
Zakljucak
Da li se na horizontu naziru znaci nestanka americke zvijezde kao jedine supersile?
Kao odgovor na ovo pitanje, u svjetlu prethodno spominjanog, možemo reci da je gotovo sigurno da ce se to desiti u prvih deset godina ovog stoljeca i to zbog sljedecih razloga:
Nastavak opadanja americkog udjela u sveukupnoj svjetskoj poizvodnji, sve dok ne dostigne procenat od 15 do 10 posto do 2020. godine, kako tvrdi BREŽINSKI.
Nastavak smanjenja godišnje stope razvoja americke ekonomije i pored veoma dobrih uvjeta, kao i ocekivanja da kratkorocna kamata ostane visoka u okvirima svjetske ekonomske krize. Zato je bilo za ocekivati da sveukupni lokalni dohodak opadne za 1,4 posto 1999. u odnosu na 1998. godinu (službeni podaci još nisu objavljeni).
Ekonomski strucnjak DŽEJMS K. GALBRAJT, sa Teksaškog univerziteta, smatra da je sedam uzastopnih godina stabilnosti i redovnog rasta prošlo, jer obim kupovine neprestano opada, cime su smanjeni prihodi i ocekivana zarada.
Povecanje obima trgovackog balansa ostavice negativne posljedice, koje ce se ogledati u deficitu plasiranja americke robe na svjetsko tržište, što ce nagnati Amerikance na uvoz. To ce oslabiti vrijednost dolara kao svjetske valute . Ocekuje se da ce vrijednost dolara opasti za 15 posto. Iznenadenje u novoj godini bice u tome što ce poremeceni balans americkog izvoza i uvoza poceti uticati na americku ekonomiju i što ce uzrokovati pad vrijednosti dolara, i to u omjeru iz osamdesetih godina( mada je dolar doživio najvecu inflaciju u odnosu na njemacku marku i japanski jen, pošto je u odnosu na njih izgubio 50 posto vrijednosti). U vrijeme kada ce se americki vanjski dug povecati na 2000 milijardi dolara, Japan i Evropska zajednica povecace svoje rezerve na 150 milijardi dolara.
Ogromno oslanjanje na euro, jer postoji od petsto do hiljadu dolara svjetskog imetka koji ce biti konvertirani iz dolara u euro i tu ce biti kraj, pošto ce nastati poremecaj u potražnji dolara.
Treba još reci da neocekivana propast americke ekonomije nije daleko. Propast azijske, ruske i brazilske ekonomije vratila nam je u sjecanje odvratnost ekonomskih kriza i neobazrivo uplitanje kapitalisticke ekonomije na društvenom planu u kapitalistickim velesilama i svjetskoj ekonomiji.
U tom kontekstu židovski trgovac novcem DŽORDŽ SOROŠ tvrdi da svjetski finansijski sistem radi na rušenju ekonomije mnogih zemalja, a kapitalisticki sistem gotovo je ugušen.
Prema tome, americka ekonomija nije imuna na nedace. Sve veca je i konkurencija, a na celu konkurenata je Evropska unija, ciji se sveukupni dohodak približava americkom.
(Iz casopisa El-Mudžteme'a, broj 1386, 26. ševval 1420 h.g. / 1.2.2000. godine)
(sura Et-Tewba 111. ajet)